Škola jahanja Ane je smještena usred šume. Škola jahanja Ana je po načinu učenja jahanja bliža indijancima nego Hrvatima ili Europoljanima. Direktno iz manježa možemo ujahati konjem u veeeliku šumu bez da moramo prijeći konjima preko prometnih cesta nam omogućuje da sa čistim početnicima već obično nakon 4 ili 5 sati škole jahanja možemo u šumu (na opće zgražanje hipodromaca).
U stvari većina završi u šumi nakon 2 sata učenja kasa ako prvi sat na kojem se uči psihologija konja, sedlanje i slično ne računamo jer se taj sat ne jaše na konju nego se samo sjedne na njega u štali. To bi bilo nemoguće ili opasno da je šuma “nekoliko prometnica dalje”. Šuma je bitna jer se konji u šumi osjećaju sputano, nisu hrabri, ne junače se i ne pokušavaju juriti ili slično. Ponašaju se upravo tako kako treba početnicima dok uče svoje prve jahače korake.
Kasnije kada novi jahači skuže sekvence kasa po ravnom i po rupama i kada se opuste idemo na livade. Upravljanje konja jednom rukom uči se isključivo u šumi. Navodno su tako učili indijanci, najahivali su mlade konje u potoku i učili mlade jahače jahanju u šumi (koja nije prirodno stanište konja). Koristili su sve poluge da bi si olakšali posao. Nisu se pravili važni kroteći i lomeći konje kao kauboji na rodeu. Zašto kotrljati kamen od 100 kg rukama kad ga možeš odgurivat polugom od 3 m ?
Značajke škole jahanja
Škola jahanja Ane se uči na konjima koji ne borave u štali, već žive slobodno po livadama na prostranih 12 ili 30-tak Ha ranča pod nebom, vodu piju direktno na potoku i. Ovo je možda najvažnija značajka škole jahanja Ana.
Konji koji borave CIJELU godinu na otvorenom, i po kiši, i po snijegu (čitaj : po skliskom i zaleđenom) pa postanu spretni i sposobni. (Da ne bude zabune postoje natkriveni prostori gdje se konji po svojoj volji mogu skloniti od kiše.) Oni sami znaju kako postaviti kopita slično skijama (rube kopitima) dok se pokušavaju popeti uz strmu, visoku sklisku uzbrdicu jer to rade svaki dan 24 sata dnevno. Extremno teške, divlje, od prirode stvorene terene lako i sigurno savladavaju jahači početnici na konjima koji su rođeni pod zvijezdama i koji spavaju pod zvijezdama. Konji su spretni, sposobni, dobro dresirani i vole ljude. Konji su vruće krvi iliti hot blood.
Mi smo podijelili poslove i ne petljamo se jedni drugima. Na konjima je da odluče kako će proći nekim terenom, na jahačima je da svojim položajem tijela to konjima ne otežavaju i da pri tom ostanu na konju.
Konji su dresirani tako da kuže upravljanje jednom rukom, western stilom. Ne samo da nam slobodna ruka dobro dođe dok galopiramo po šumi a grana je prenisko da se sagnemo. Već puuuno važnije. Taj stil jahanja omogućava da naučite jahati u najkraćem vremenu jer se upravljanje ne izvodi samo rukom već i promjenom položaja tijela i nogu. Pojednostavljeno stil vas tjera da se slično kao kad vozite bicikl i želite skrenuti u lijevo prije skretanja morate nagnuti naprijed i u lijevo. Inače padate s bicikla, u našem slučaju sa konja.
Također stil je za konje jako «user frendly» suprotno od engleskog stila jahanja, western stil jahanja konja za posluh nagrađuje opuštenim uzdama i odsustvom tlačenja (listovima jahača) konja po rebrima, drugim riječima odsustvom bilo kakve prisile kao nagrada što su poslušni. Moje je mišljenje da je engleski stil jahanja za konje i za jahače protuprirodan i kontra intuitivan. Da se dugo uči i da je na extremnom terenu nesiguran, da ne kažem opasan i za konja teško shvatljiv. Englezi sve rade krivo, čak i autu ugrađuju volan sa krive strane, na žalost niti jahanje nije iznimka. 🙂
Ultra kratko vrijeme potrebno da čisti početnici nauče jahati. Prosjek je 30-tak sati od nule do galopa po livadama ili po šumi po stazama. Za galopiranje po šumi van puteva ipak treba još koji sat. Rekord je 7 sati od nule do galopa i drži ga Petra . Bitno je da je čovjek slobodan od straha. Za strašljivce imam posebne vježbe disanja koje garantirano pomažu samo ako se redovito provode. Ima slučajeva kada su djevojke pobijedile strah u potpunosti već nakon 7 dana vježbanja. Inače vježba se doma na krevetu.
Mali broj povreda. Do sada u 8 godina jahanja ukupno 3. Od toga prve dvije na samom početku. Jedino je prva bila rezultat pada sa konja. Ostale dvije su se dogodile a da jahači nisu pali sa konja. Iz svake škakljive iliti opasne situacije nastojimo izvući pouku i ugraditi ju kao pravilo za buduća jahanja.
Jahanje konja ala Ana danas krase razna pravila … zabranjeno je jahanje u skliskim trenirkama, izbacili smo sva western sedla kojima se kugla nije mogla skinuti , svi jahači moraju biti orijentirani prema instruktoru, i slično da sada ne nabrajam.
Psihologija konja. Nju sam počeo podučavati kada sam primjetio da iskusna školska kobila “pobožno” sluša svaki mig male curicu od 8 godina, a istovremeno odrasle žene svojim neposluhom dovodi do očaja. Nisam čuo da se itko trudi pojasniti razliku između predatorskog (ljudskog) i biljožderskog načina razmišljanja i ponašanja. A upravo to je okidač raznih povreda i frustracija koje ljudi zadobivaju družeći se sa pola tone teškim životinjama. Ta tema je toliko opširna da moj prvi sat, na kome se govori o situacijama koje su za ljude potencionalno opasne, traje i do 3 puta duže. Zato sam odlučio snimiti hrpu kratkih filmova koji pokrivaju cijelo područje konji-ljudi-jahanje kako ga ja vidim i doživljavam. Filmovi su besplatni i dovoljno je da se registrirate kako bi ih mogli skidati. Tema je opširna, filmova će biti puno i javljat ćemo vam novosti mail porukama. Konji nisu pekinezeri, dobro je znati što ih motivira na djelovanje i zašto je tome tako.