Terapijsko jahanje predstavlja već desetljećima priznatu i dokazanu metodu pomaganja djeci s posebnim potrebama, fizičkim ili mentalnim poteškoćama, da razviju i poboljšaju svoje vještine, kao i opće fizičko i mentalno zdravlje.
Najbolje ga je definirati kao liječenje uz pomoć konja i aktivnosti koje uključuju konje, a cilj mu je postizanje širokog spektra kognitivnih, fizičkih, emocionalnih, mentalnih, društvenih, obrazovnih i bihevioralnih ciljeva u liječenju hendikepirane djece.
Nije poznato kada je točno terapijsko jahanje postalo specijalizirani način liječenja i opće prihvaćena metoda, no prvi zapisi o tome sežu daleko u povijest. U Europi se kao način poboljšanja kvalitete života osobama s posebnim potrebama upotrebljava od ranih pedesetih godina prošloga stoljeća, a danas i u Hrvatskoj djeluje nekoliko udruga koje pružaju takve usluge.
Konji su izrazito društvene životinje, pa su u tom pogledu vrlo slični ljudima. Imaju veliku sposobnost percepcije i odražavanja onoga što im govori naš govor tijela. Učenjem kontroliranog i odgovarajućeg ponašanja dijete razvija jedinstvenu povezanost sa životinjom, što uvelike pomaže razvitku samopouzdanja, povjerenja, koncentracije, strpljenja itd.
Hod konja ritmički i nježno pomiče tijelo jahača, od čega koristi mogu imati mnoge osobe s nekim fizičkim hendikepom. Kao rezultat često se može primijetiti napredak i poboljšanje u fleksibilnosti tijela, ravnoteži i snazi mišica.
Znatan napredak može se postići kod zaista velikog broja poremećaja, stanja i bolesti, a izmedu ostalih tu uključujemo mišićnu distrofiju, cerebralnu paralizu, Downov sindrom, smetnje s vidom i sluhom, mentalnu retardaciju, autizam, multiplu sklerozu, ozljede mozga i ledne moždine, amputacije, poremećaje u učenju, poremećaje pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD) i mnoge druge.
